Predosjećaj

Znate, uvijek sam imala neki osjećaj za stvari koje  bi se u budućnosti mogle dogoditi. Predosjećaj za nesreću, uspjeh, bolest jednom rječju za sve. Sigurno poznajete osjećaj kada znate da ćete proći ispit, ali sami sebe uvjeravate kako postoji mogućnost da ipak ne prođete samo da bi vam na kraju bilo lakše ukoliko ne prođete, ali na kraju vaš osjećaj vas ne prevari. Taj osjećaj sam stalno posjedovala koliko god ga stavljala na stranu. Znalo se dogoditi da se natjeram sama da nešto ponovim prije samog ispita i to se baš pojavi na ispitu. Kasnije se događalo da bih predosjetila trebali neku poslovnu ponudu prihvatiti ili odbiti jednostavno sam osjećala to negdje u sebi. To je išlo toliko daleko da sam u ranijem djetinjstvu sanjala očevu nesreću da bi kasnije tokom dana saznala da se to stvarno dogodilo. Ovo sada čak i meni zvuči nevjerojatno, ali s godinama jednostavno shavaćam da imam to u sebi. Međutim, postoji jedna stvar u kojoj moje čulo ne vrijedi, jednostavno nikuda ne vodi, a to je vjerujem priča svih priča, a zove se ljubav.
Koliko je samo ljudi prošlo kroz moj život, a ja jednostavno nisam imala osjećaj što učiniti. Jednostavno se pojavljuje dvojba dati priliku ili ne. Nema osjećaja koji bi vukao na jednu stranu. Podjednako argumenata za obe opcije. Koliko vam se puta dogodilo da krenete na jednu stranu i odjedanput vas nešto odvuče na drugu i opet ste na početku i tako se vrtimo u krug. Pogrešni ljudi dobivaju šanse, a možda oni pravi nisu ni zamjećeni. Pomute li nam osjećaji i tu našu intuiciju koja je u stvarnom životu toliko izražena. Na to vam ne mogu i iskreno ne znam dati odgovor.
Jednom prilikom dogodilo se da sam htjela jednoj osobi nešto reći, bila sam spremna to izustiti, ali onda kao da me nešto spriječilo kao neka viša sila. Možda je to taj predosjećaj, ali drugačije djeluje kada je ljubav u pitanju ili ju tada sami podsvjesno pokušavamo potisnuti. Možda je to plan nekoga većeg da ne trošimo vrijeme na krive ljude dok nas pravi možda čekaju već tu negdje. Možda bi baš sada pokucali na vaša vrata da vi sa pogrešnima trošite vrijeme.
Na kraju  bih mogla zaključiti da koliko god se to nama činilo da nema kod ovakvih stvari predosjećaja, oni itekako postoje kao i kod običnih događaja navedenih na početku. Sve što vam mogu reći sljedite svoje osjećaje jer nikada ne znate možda vas baš oni odvedu do prave osobe.