August 2012

Nemiran san

Posted by Fb | Friday, August 31, 2012

Dugo je pricao kako je bio siguran da mu svake noci netko seta u stanu, i mislio je kako netko ima kljuceve od njegova stana, dode i plasi ga po kuci. Nikada mu nista nije nestalo, ali on je jos uvijek bio siguran da mu netko seta po kuci. Ja sam mislio da mu se pricinjava ili da ga stvarno netko od njegovih samo plasi. Inace, zivio je sam. Tek mi je tjedan dana prije nego sto se ubio rekao koliko ga je strah, kako vise uopce ne spava. Nisam tome posvecivao previse pozornosti, tj. nisam uopce mislio koliko ga je strah, i nisam vidio da mu to predstavlja veliki problem, mislio sam proci ce ga... Jedan dan rekao mi je da je vidio nekakve crne sjene, da je siguran da nije sala, poceo se tresti i ja sam mu ponudio da dode prespavati kod mene... ali iste veceri nije dosao d o mene...ubio se, bacio se kroz prozor.

I dan danas neznam sto da mislim, cudno je. I jedno sto me jako vuce na to da je govorio istinu je nacin na koji se ubio. Znam da nije bio od osoba koje bi se samo tako bacile kroz prozor, nesto veliko ga je trebalo natjerati na to... kako god, na mene je uspio baciti dio svoga straha...

Nemiran san

Posted by : Fb

Date :Friday, August 31, 2012

With 0comments

Osveta!!!

Posted by Fb | Wednesday, August 29, 2012

U jednom malom gradu je živio mladi bračni par, Marko i Ivona sa svojim petogodišnjim sinom Nikolom. Oni su često odlazili vikendom u svoju vikendicu na jezeru. Jednom Ivona nije mogla ići, pa su otišli sami Marko i njegov sin. Marko je malo previše popio i nije ni primijetio da se njegov sin utapa u jezeru. Kada je primijetio da nema njegovog sina, brzo je došao k sebi i odmah ga počeo tražiti. Kada je pogledao u jezero, vidio je beživotno tijelo njegova sina kako pluta po jezeru. Pokušao ga spasiti, ali više nije ništa mogao.

Kada je to doznala njegova žena, ona ga je zauvijek krivila za to. On je rekao da on nije ništa mogao učiniti i da ne može njega kriviti za tu nesreću. Njih dvoje više nisu mogli ostati u svom gradu, zbog toga što je tu bilo previše uspomena na sina, pa su se odlučili preseliti u drugi grad, Ličku Rječinu. Prodali su svoju staru kuću i vikendicu i kupili su jednu kuću u Ličkoj Rječini.

Nedugo nakon useljenja, često ih je noćima budio dječji plač. Ali nikako nisu uspjeli saznati odakle dopire taj plač. Kada bi krenuli da čuju odakle dolazi plač, on je brzo prestao. Oni su nastavili spavati. Mislili su da netko od susjeda ima dijete, i da ih njegov plač budi.

Nakon nekoliko dana kada im je to postalo već čudno, pitali su sve susjede da li imaju dijete ili da li čuju plač, ali nitko od susjeda nije imao dijete, a nisu ni čuli plač.

Jedne noći probudila se samo Ivona i ona se digla iz kreveta da vidi odakle taj plač dolazi, ali ovaj put nije prestajao brzo. Zvuk plača je vodio Ivonu do jedne male sobice na tavanu. Kada je otvorila vrata od sobe, u sobi je vidjela samo sjenu jednog djeteta. Ivona je upitala dijete zašto plače, a dijete je počelo glasnije plakati, a nakon toga počelo nešto nerazumno govoriti. To je postajalo sve glasnije i glasnije i već se moglo razumjeti da je dijete reklo:

''Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv!''

Kada je Ivona to čula, a već je sama krivila Marka za sinovu smrt, potpuno je izgubila kontrolu nad sobom i otišla je u kuhinju. Uzela je nož i otišla kod muža u sobu i počela ga je bosti nožem i vikala: ''Ovo je za Nikolu!!!''

Kada je Ivona vidjela što je učinila, znala je ne smije zvati policiju, jer bi ju sigurno osudili za ubojstvo. Odvukla je njegovo tijelo u podrum, izbacila svu hranu iz zamrzivača i stavila je njegovo tijelo unutra. Počistila je svu krv u kući. Sljedeći dan je rekla susjedima da je Marko otišao poslovno iz grada.

Sljedeću noć je ponovno čula dječji plač i ponovno otišla gore. Tamo je opet vidjela sjenu djeteta i ponovno je čula:

'' Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! ''

Sada joj nije bilo jasno što sada dijete hoće. Ona je rekla: ''Osvetila sam se za tvoju smrt, što sada hoćeš da učinim?''. Dijete je odgovorilo: ''Učini mu ono što je on učinio meni.''

Ivoni nije bilo jasno što treba učiniti. Sljedeći dan dok je razgovarala sa susjedom saznala je da su bivši stanari imali dijete koje je nestalo i nikad nije pronađeno. Ako ju zanima više o tome, trebala bi pitati bivše stanare. Rekla joj gdje oni žive.

Ivona je odmah otišla kod njih i pitala ih što je bilo s djetetom, na što su oni odgovorili da ni oni ne znaju. Rekli su da ga je policija tražila godinu dana ali ga nije uspjela pronaći.

Ivona im nije vjerovala, pa se malo propitala kod susjeda. Oni su rekli da je otac često tukao dijete i zatvarao ga u sobu na tavanu. Majka je uvijek bila protiv toga, ali je on i nju tukao, pa se ona nije smjela previše buniti. I rekli su još da se govori da je otac ubio dijete.

Ivona je sljedeću noć otišla gore u sobu i pitala dijete što treba učiniti. Dijete je samo govorilo: ''Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu.''

Sljedeće jutro Ivona je otišla u dvorište do ruža i tamo je sve izgledalo normalno, a onda je počela kopati kod ruža i našla je kosti. Odmah je posumnjala da su to kosti djeteta. Odnijela je kosti odmah policiji. Policija je otkrila da su to kosti nestalog djeteta. Policija je odmah uhitila majku i oca djeteta.

Ivona je otišla na tavan u sobu i dijete joj je samo reklo: ''Sada sam slobodan. Hvala.''

Nakon što je to rekao nastala je jaka bijela svjetlost u sobi i kada je nestala, soba je izgledala potpuno normalno.

Nakon što joj je umrlo dijete i nakon što je ubila svoga muža bez pravog razloga bila je u prevelikoj depresiji i uzela je onaj nož s kojim je ubila muža i počinila samoubojstvo.

Sljedećeg jutra stražari su pronašli u ćeliji oca djeteta očevo beživotno tijelo s veoma bolnim izrazom lica. Mrtvozornik je otkrio da je umro od nedostatka kisika, baš kao da je sahranjen u zemlju živ. Majka je puštena iz zatvora zbog nedostatka dokaza protiv nje.

Policija je pronašla tijela Marka i Ivone u kući. Kuća je poslije prodana nekom mladom bračnom paru.

Osveta!!!

Posted by : Fb

Date :Wednesday, August 29, 2012

With 0comments

Smrt u šumi

Posted by Fb | Tuesday, August 21, 2012

Da li ste mozda culi za sumu smrti u kojoj se nalazi sat koji otkucava posebno svaciji zivot? Jednom je jedan starac prolazio kroz sumu za koju su pricali da je ukleta on OF COURSE nije vjerovao tome ... pa je morao ici do bolnice u gradu gdje se nalazila njegova zena ... jedini put je bio kroz sumu a drugi preko planine kuda se moglo izaci kolima ali on nije imao auto a tuda su se stalno desavale ozbiljne nesrece ... pa je on krenuo pjesice kroz sumu da bi brze dosao ... zena mu je imala mozdani udar i u jakom je teskom stanju ... nego sta je starcom? On je polako koracao sumom dok na jednom nije cuo zvuk ..zvuk koji posjeca na kucanje sata! Koracao je sve brze-brze i brze posto je cuo da taj zvuk "tika-taka,tika-taka...' je sve jasniji i da se postepeno tempo ubrazavaaa!Te noci je starceva zena umrla ...Sledeceg jutra nadjeno je tjelo starca ukoceno kao da je video duha,od straha mu je srce prepuklo ...Niko ne zna sta se ustvari desilo ... THE END

Smrt u šumi

Posted by : Fb

Date :Tuesday, August 21, 2012

With 0comments

Život ide dalje

Posted by Fb | Sunday, August 12, 2012

Od kada znam za sebe, znam i za nju. Zvala se Ana, imala je smeđu kosu, smeđe oci i mogu slobodno reci da je bila najslađa i najsimpaticnija djevojka u gradu. Ali ona toga nije bila svjesna. Uvek je zeljela da bude opasnija, bolja riba od drugih. Da nije bilo te njene sulude zelje ne bi bilo ni ove price.
     Imala je 16 godina, bila je drugi razred srednje skole. Uvek je bila odlican đak, lijepa kao lutka, pametna kao pcelica, ali lakomislena.
     U osmom razredu osnovne skole po prvi put je osjetila bol, ali onaj pravi. Po prvi put je osjetila sta znaci izgubiti ljubav, po prvi put joj se ucinilo da nema razloga za srecu. Povukla se, nije nigde izlazila, od one vesele i nasmijane djevojke koja je zivela za izlaske nije ostalo ni traga. Isla je u skolu, ucila za prijemni, pokusavala da preboli Marka i njihovu neostvarenu ljubav. Cekala je ljeto.
     Polozila je prijemni, upisala se u skolu koju je zelela. Marka jos nije bila sasvim preboljela, ali joj je dosadilo da place zbog njega, da pise tuzne stihove, slusa "njihove" pesme, zatvara se u sebe.
     Pocela je izlaziti,ludirati,zabavljati se. Svake nedelje je imala novog decka. Nijednog nije voljela, zezala ih je, svetila im se zbog bola koji joj je Marko nanjeo. Jos ga je voljela, ma koliko se trudila da to sakrije. Takvo ponasanje ju je drzalo malo vise od godinu dana.
     Onda je upoznala Dragana. Bio je pet godina stariji, imao je najbolja i najskuplji automobil, najbrzi motor, kucu koja lici na hotel, crnu kosu, crne oci, "lice anđela" kako je govorila. Medjutim, ono sto sam ja znala, a ona nije mogla pored opcinjenosti njime da primjeti, je da se ispod tog lica andjela krije nesto drugo.
     Dragan je imao 21 godinu, nije nista studirao, zivio je na racun roditelja, mijenjao je djevojke tri puta na dan, pio, pusio, ponekad se i drogirao. Nije bio ni neki lepotan, ako cemo iskreno. Međutim, bio je veliki sarmer, ribe su padale na njegove fore, mirisao je na najskuplje parfeme, uvijek je bio lijepo obucen - jednostavno, devojke su sjekle vene zbog njega.
     Ali, moja Ana nije. Njoj je bila dovoljna lekcija pod imenom Marko da shvati zlatno pravilo: ako decko pored tebe ima jo 2-3 devojke nije vrijedan truda, ima onih za koje mozes biti jedna i jedina. Dragan je prema njoj bio takav u pocetku. Zabavljao se sa plavusama, crnkama, udatim, razvedenim, mladim, starijim, nije mu bilo vazno, a službeno je bio njen decko.
     Raskinuli su. Ana to nije htjela trpjeti.
     Ali, ubrzo su se pomirili. Ostavio je sponzoruse koje su ga jurile, bio je samo njen. Cesto joj je pustao Djokinu pesmu: "citav zivot jurile su me plave, sve neke iste kao kopije, hej moje plave, dosle ste mi glave, dosadne krvopije, HOCU JEDNU MALU GARAVU, da je gricnem kao jabuku..." Ne znam da li se bio zaljubio u nju, ponekad mislim da jeste, a ponekad, opet, pomislim da on to ne ume. Sve u svemu, bili su zajedno non-stop. Vozili su se autom, motorom, isli zajedno u diskoteke, kafice, provodili se. Spavala je s njim nekoliko puta. Nije joj bio prvi, ali je govorila da je on njena treca i najveca ljubav. Da se sve nastavilo kako je pocelo, ja mislim da bi se oni vencali odmah nakon njene srednje skole. Ali, sudbina je htela drugacije.
     Te proklete veceri, bio je petak 13, otisli su na neku zabavu. Tad su se prvi put posvađali. Rekao joj je da se promjenila, da nije vise ona devojka koju je upoznao. Da je postala gruba prema ljudima, smatrala ih manje vrijednim, svaku lepu devojku smatrala zakletim neprijateljem, uvek zeljela da bude najbolja u svemu, "gazila preko leseva" da bi ostvarila ono sto hoce. Govorio joj je da previse pije i pusi, da to ne valja.
     - U sta si se to pretvorila, mala? - pitao je, ali nije dobijao odgovor.
   Šutjela je. Nije znala sta da mu odgovori.
     Dragan i ja, njena najbolja prijateljica, smo bili jedine osobe na ovom svetu prema kojima se normalno ponasala. Ali, u poslednje vreme se i to promenilo.
     - Daj, oladi Dragane! - bilo je sve sto je rekla. - Ajde, idemo kuci.
     Trazila je da vozi. Dragan se bunio, govorio joj da je pijana, ali nije slusala. Sjela je u njegov crni kabriolet. Imala je opet onaj cudan sjaj u ocima, gotovo bolestan i ludacki. Vozila je brzo, vrisnula je na sav glas i pustila volan.
     - Ana, ne zajebavaj se s tim, pijana si, udaricemo u nesto... - dreknuo je Dragan.
     Nije se obazirala. Ponovila je to, pustila volan i podigla ruke visoko u vazduh. U tom trenutku je iza krivine naisao kamion i dva automobila iza njega. Dragan je zgrabio volan, ali prekasno...
     U pola pet ujutru je zazvonio telefon. Javila sam se i cula Aninu mamu kako govori nesto nepovezano. Sve sto sam razumjela je da je Ana imala udes.
     Odjurila sam u bolnicu. Vidjela sam uplakane ljude, nosila na kojima su je doneli su bila skroz krvava. Dragan je imao posjekotinu na glavi i polomljenu ruku. Bio je pod stresom, dali su mu sedative da se smiri. Zelela sam da cujem detalje, kako se to dogodilo. Nije znao da mi kaze nista osim: - Ja sam kriv, nije trebalo da joj dozvolim da vozi. Bila je pijana, trebala sam ju sprjeciti...
     Ja sam bila u soku. Jedna zena mi je ispricala kako se sve dogodilo. Rekla mi je da su udarili u kamion, da je Ana izletjela iz auta. Nisam mogla vjerovati.
     Tjesila sam Anine roditelje. Svi smo bili u soku. Posle pola sata se pojavio doktor. Anina majka je potrcala prema njemu.
     - Kako je ona? Dobro je, zar ne? Da li je povrjedila kicmu? Moci ce da hoda, recite mi nesto, pobogu!
     Doktor je tiho rekao:
     - Zao mi je gospodjo. Vasa cerka je izletela iz auta. Srce joj je stalo na mestu, izgubila je mnogo krvi...Primite moju sućut.
     Ne mogu opisati osjecaj koji smo svi imali tog trenutka.
     Od doktora sam saznala svaki detalj. Od silnog udara njeno srce se pomerilo i prestalo raditi istog trenutka. Pored toga, izgubila je mnogo krvi, imala teski potres mozga, polomljene obe noge, kicmene prsljenove. Da je prezivela, bila bi u komi ko zna koliko, a ako bi se ikada probudila iz kome ostala bi nepokretna.
     Tuzna povorka ljudi u crnom, njeni najblizi izgledali su kao sjenke. Kovceg nisu otvarali. Zeljeli su da je ljudi zapamte onakvu kakva je bila. Lijepa, najljepsa. Bar dvadeset ljudi je govorilo na sahrani, svi su plakali, sahrana je trajala tri sata. Kako da su svi odugovlacili, kao da niko nije zeleo da se oprosti od nje, zauvjek.
     Od tada je proslo neko vrijeme. Rane su jos uvek svjeze.
     Sa Draganom sa nedavno pricala. On ne moze da se pomiri sa cinjenicom da Ane vise nema. Njenu sliku u najvecem formatu koji postoji je uramio. Gleda u nju, tuguje, pije, ne shvata sudbinu koja mu je uzela.
     Ja sam tuzna, ali se trudim da tu tugu nekako sakrijem. Ma sta da se desi, idi dalje - Ana je to uvijek govorila.
     Ali, nje nema da mi sada pruzi podrsku, da me svako vece pita: "A sto se ne smuvas s onim, bas je sladak? Ili sa onim tamo, to mi je prijatelj, lako cu ti ga srediti...", da mi gleda u čašu, da mi pomaze oko matematike, da se smeje i kad nema razloga za smeh i radost.
     Zivot ide dalje, to je tacno, ali kako i na koji nacin, to zavisi malo od nas, a malo i od Boga...

Život ide dalje

Posted by : Fb

Date :Sunday, August 12, 2012

With 0comments

Zauvijek tvoj....ali samo u mislima

Posted by Fb | Friday, August 10, 2012

Mnogo je ljudi koji su u moj zivot usli slucajno. Jedan od njih si bio I ti. Ali tek na kraju kada je sve vec bilo gotovo, ja sam ostala sama I nista drugo nisam znala, osim plakati. Suvise mlada, sebe sam prepustila jakim emocijama, zavoljela sam te, a mozda je za to bilo rano. Provedenih s tobom godinu dana na mom srcu su ostavili dubog trag, nevidljiv, ali tako bolan. Kao I svaka veza I nasa je imala uspone I padove. Bilo je onih dana, kada su drugi zavideli nasoj sreci,a I onih, kada nisu ni pozeleli da budu u nasoj kozi…. Tvoje oci su me uvijek pratile, bile su za mene zvijezda koja me kroz zivot vodila, I uvijek sam im se vracala. I te ruke, nezni dodiri, slivali su se niz nasa tela, a mi smo ljubavlju bili vodjeni… Duge setnje kraj reke, Mjesec koji nas je pratio, sve su to najlepsi trenutci nase ljubavi. Toliko smo jedno drugo voljeli da ni slutili nismo, kako ce biti kada se rastanak priblizi. Ali dosao je I taj dan,da li tvojom ili mojom greskom sve se zavrsilo. Ostavio si me samu, kao malenu ladju na sred okeana bez igdje ikoga… Cekala sam samo oluju koja bi me potopila. Kise koje bi me odvele u vecni san, ali osim bola u mom srcu I samoce, nista drugo nisam imala…Cekala sam danima tvoje pozive, nadala se da cu te jos jednom vidjeti. Otisao si nepozdravivsi se, osim poruke na vratima nista drugo od tebe mi nije ostalo. Pitala sam sebe u ocaju “Da li si druge oci nasao, da li su te druge ruke mamile…?” Guseci se u suzama, skrhano tijelo moje utonulo je u san… Svanuo je novi dan. Sama sam,jos poneka suza na licu se caklela. I moj vjerni pas Arci je tuzno gledao u mene, tugu smo djelili zajedno. U trenutku na vratima sobe pojavila se moja mati, u ruci je drzala dnevne novine, otvorena 13. strana, I clanak sa nazivom: “Za mene je rodjena, za nju umirem”. Drhtave ruke, oci pune suza, I nijemo lice slusalo je reci koje je moja mati citala… …13.1., bacivsi se pod vlak, I.N. ostao je na mjestu mrtav. Razlozi smrti su bili ocigledni, jer u svojim rukama drzao je sliku svoje bivse djevojke, I papir na kojem su pisale rjeci: “S’tobom nasao sam srecu, ti si meni sudjena, pozeljeti nikada drugu necu ti si za mene rodjena, a ja za tebe umirem…” Ophrvena bolom, briznula sam u plac,nekoliko dana nisam mogla doci k sebi. Osjecala sam krivnju, bol I tugu, jer nisam znala zasto je to ucinio…Ali jos vise me je boljelo, sto njegove oci vodilje vise nikada necu vidjeti, jer sam izgubila bice koje najvise volim. Shvatila sam koliko se dvoje mladih moze voljeti, I da sve sto je lijepo kratkog je vjeka… Sada pocinjem sve iz pocetka, ali na srcu nosim teret jak. Svake noci sanjam njegove oci, koje u meni rasvijetle mrak.Svaki 13.1. od tada napolju padaju kise, nisi vise kraj mene, a volim te sve vise. Sada kada vise te nema tu, sama krecem na pocinak I budim se ujutru......

Zauvijek tvoj....ali samo u mislima

Posted by : Fb

Date :Friday, August 10, 2012

With 0comments

Prokleta obitelj

Posted by Fb | Friday, August 3, 2012

Obitelj Brandhauser iz srednje Slovacke je prokleta. To o njoj tvrdi nekoliko stanovnika grada. Price o povezanosti s vragom rasirile su se po okolici brzinom munje. Sto je zapravo u svemu istina?
Prokletstvo obitelji Brandhauser pocinje jos u 19.stoljecu. Tada je, navodno, jedan od clanova obitelji potpisao ugovor s vragom. Nije ga ispunio, i zbog toga vrag vec vise desetljeca podsijeca njegove potomke na dug, koji obitelj prema njemu ima!
Glasine o nasoj povezanosti s vragom stare su godinama. O njima mi je pripovijedao vec moj pokojni otac - kaze (1996.god) danas 76-godisnji Karlo Brandhauser. - "Mislim, da to tada otac nije uzimao za ozbiljno i pricao mi je to kao kuriozitet" - objasnjava dalje Karlo i dodaje: "Ne, ne sjecam se da se u vrijeme mog djetinjstva u nasoj obitelji dogodilo nesto, sto bi potvrdjivalo ove oceve price".
Usprkos tome, Karlo Brandhauser, najstariji clan obitelji u listopadu 1995.godine - na dan svog rodjendana - kao prvi od zivucih potomaka dobio je poruku od vraga.
Poruka je bila napisana crvenom tintom (kasnije se utvrdilo da je to bila krv) i sadrzavala je na latinskom slijedece rijeci: "Ispuni svoj ugovor s vragom". Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, slicnu vrazjem kopitu.
Najprije sam pomislio kako se netko sa mnom grubo nasalio, i smatrao sam to malo neprimjerenim poklonom za covjeka mojih godina - nastavlja pricu stari gospodin. - "Samo nisam znao tko i zasto se sali na moj racun. Nitko iz obitelji si to ne bi dozvolio".
Na los vic se zaboravilo. Kada je na dan svog rodjendana, dva tjedna kasnije, dobila isti takav "poklon" njegova 55-godišnja kcerka Marija, a zatim istom prigodom pocetkom prosinca i njezina kcerka, 36-godišnja Ana, cijela stvar postala je vise nego sumnjiva i vrlo ozbiljna. Nitko iz obitelji nije imao velikih neprijatelja, dapace, obitelj Brandhauserovih bila je kod mnogih ljudi uvijek vrlo cijenjena. "Postepeno smo eliminirali sve mogucnosti da bi nas netko htio prestrasiti." - kaze Marija - "Nismo pronasli ni moguce zastrasitelje, ni motiv, koji bi ih u tome mogao voditi. Tada smo poceli traziti uporisnu tocku u proslosti."
Nakon mjesec dana uspjeli smo otkriti dnevnik Kornela Brandhausera, mojeg pradjeda. Dnevnik je bio zut, a neke njegove stranice su poispadale. Otkrili smo da su Kornela zanimale okultne, nadprirodne pojave. Na jednom mjestu u dnevniku pronasli smo zanimljiv dio: "Danas sam potpisao ugovor, koji ce odrediti sudbinu roda Brandhausera iducih desetljeca. Nadam se da ce to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti." Ovaj dio otkriva da je Kornel Brandhauser mogao s nekim tajanstvenim potpisati nekakav poseban ugovor, jer je inace bio vrlo precizan u opisivanju svojih poslovnih poteza. Samo na ovom mjestu nema nikakvih pojedinosti.
Karlo Brandhauser tome dodaje: - "Kornel, moj djed, umro je kada je meni bilo samo devet godina, tako da ga nisam imao prilike bolje upoznati. Ipak, jednom me odveo u svoju sobu, pokazao mi horoskope, kristalnu kuglu za gatanje i ostale druge okultne rekvizite. Za mene, tada djecaka, bile su sve to vrlo zanimljive stvari, ali nisam tocno znao cemu sluze. Nisam razumio ni neke djedove price, koje mi je pricao. Bile su strasne, ali zanimljive. Moj je otac uvijek govorio kako je moj djed cudak. U takvom mi je sijecanju i ostao."
Ono sto najvise zacudjuje jeste analiza. Njome je utvrdjeno kako je upotrijebljeni papir na svicima star oko 150 godina (!) a poruke su doista ispisane krvlju, i sve tri su u najmanjoj crtici identicne. Obitelj Brandhauser ceka sto ce se dalje dogadjati...