February 2012

Pali anđeo

Posted by Fb | Friday, February 24, 2012

Bilo je to jedan lijep dan. Ja sam živjela kod svog dečka već duže vrijeme. Moj brat hoda sa njegovom sestrom. Kao i obično kartali smo i odlučili smo ić peć kolače. Mačje oči. Mljac... Krenuli smo i sve smo napravili, biskvit, kremu i završili kolač. Oni nisu nikako mogli dočekat i počeli su ga rezat. To me zbilja naljutilo jer su mi uništili kolač. Uvijek mi odlično ispadne. Odjednom zazvonio je moj mobitel ali dok sam došla do njega prestao je. Pogledala sam i pisalo je tata. Rekla sam ako je šta hitno zvat će opet. Prošlo je oko pola sata. Počeo je zvonit bratov mob. Zvao ga bratić. Javio se i mi smo se nastavili zezat. Čula sam da je rekao: Ozbiljno? Kada? Ok dolazimo. Završio je razgovor i rekao: Moramo ići doma, bilo je neko sranje. Moramo se požurit! Ja sam ga pitala šta je bilo, a on mi je odgovorio: Baka je napravila glupost. Pitala sam ga kakvu glupost? Rekao mi je: Objesila se. Noge su mi se odsjekle. Samo sam mu rekla da me ne zeza a on je bio smrtno ozbiljan. Krenuli smo doma i tek onda mi je došlo do mozga šta se dogodilo. Krenula mi suza niz lice. Dečko me tješio. Došli smo do moje sestrične i ušli u kuću. Prvo sam krenula u njenu sobu i pitala ju šta je bilo a ona mi je hladno odgovorila da se baka objesila i da su je našli moj tata i njen očuh. Prvo mi je na pamet palo kakav je to njemu bio osječaj, nać vlastitu mamu obješenu. Pitala sam ju di su svi i rekla mi je da su tamo u kući i da ne idem s njima nego da ostanem s njom i sa malom Teom ( moje malo kumče ). Poslušala sam ju i ostala sam s njom. Oni su otišli i mi smo sjele i pričale. Rekla je da je sutradan trebala u bolnicu na pregled i da je spakirala svoju odječu u torbe, pospremila cijelu kuću. Pitala nas je dal čemo doć k njoj u bolnicu pogledat ju. Pitala sam ju kako su je našli i rekla mi je da su njen očuh i mama išli kod nje da ju vide i da se pozdrave s njom prije nego ode. Vrata su bila zaključana a ključ u bravi a to je bilo malo čudno. Mislili su da je preko kod mog tate ali nije bila. Krenuli su po stepenicama i njen očuh je vidio svijetlo upaljeno u garaži. Krenuo je tamo i pokušao otvorit vrata ali se nisu dala. Malo jače je gurnuo i glavom provirio unutra i vidio nju. Tetu je posalo doma i brzo zvao mog tatu da dođe. Pokušali su je skinuti ali su vidjeli da je prekasno. Došli su grobari i policija. Ispitala mog tatu i sestričninog očuha i odvezli njeno tijelo. Dva dana kasnije bio je sprovod. Pogledala sam na kalendar i vidjela nešto što me još više slomilo. Bio je 15.02. Tri godine prije na taj dan umro je moj dida (od pokojne bake muž). Bila je naučena na to da je uvijek puno ljudi oko nje jer su imali kafič i trgovinu, a kako je dida umro više nikoga nije bilo. Moj tata i teta su si stalno nabijali na nos da su oni krivi i da su ju trebali zvat da dođe k njima da ne bude sama. Ali bilo je kasno. Svi smo sjeli u aute i krenuli na sprovod. Ušla sam u mrtvačnicu i više ništa nisam mogla. Jednostavno sam se kamenila. Pogledala sam mamu i tatu i rekla im da ja unutra ne mogu bit i izašla sam van. Nisam pogledala baku zadnji put. Završila je misa, krnuli smo grobljem i odjednom smo stali. To je bilo mjesto gdje moja baka mora biti pokopana. Počela je svirat truba koja me oduvijek slamala. Odmah sam se sjetila sprovoda prve bake i riječi druge bake: Koja baka će ti sada bit draža? Užasno sam ju mrzila zbog toga. Počeli su spuštati lijes u zemlju i odjednom je počeo padat snijeg. Kao da je to bio neki znak. Dan danas se pitam šta joj je bilo i kako je to mogla napravit? Zašto nije pustila kakvo oproštajno pismo? Jučer sam ju sanjala. Navečer sam izašla van iz kuće i kako obično pogledala prema njenom prozoru od kuhinje gdje je inaće znala stajat i gledat van. Pogledala sam i vidjela kako se miče zavjesa. Brzo sam potrčala po tatu i rekla mu da dođe samnom da nešto vidi. Rekla sam mu da se zavjesa pomakla a on mi je na to odgovorio ZNAM! Blijedo sam ga pogledala i primio me za ruku i rekao dođi samnom. Krenuli smo... Vodio me prema njenoj kući, u neku prostoriju. Rekao mi je da sjednem. Ja sam sjela i stavio je lutku pred mene i rekao mi: Gledaj! Ja sam gledala i rekla sam: Baka ako si sada tu daj mi neki znak! I glava od lutke se okrenula prema meni, Ja sam se prvo sledila a nakon toga mi je bilo drago jer znam da je moja baka uvijek uz mene. Nakon toga sam se probudila. Ali nakon svega još uvijek me muči... Zašto????

Pali anđeo

Posted by : Fb

Date :Friday, February 24, 2012

With 0comments

Tag : pali anđeo istinita priča smrt

NEOČEKIVANA POSJETA

Posted by Fb | Friday, February 17, 2012

http://ericchaump.files.wordpress.com/2011/04/when-opportunity-knocks.jpg

Frank Jones (59), udovac iz Lancashire (Velika Britanija) živi u sablasnoj kući koja ima reputaciju da je opsjednuta duhovima. Tvrdi da ga supruga koja je preminula prije pet godina proganja tekstualnim porukama na mobitel. Još prije 12 godina zvao je Fleetwood spiritualističku crkvu da istjeraju zlog duha koji ih je opsjedao. Gospođa koja je došla rekla je da je to muškarac koji je zapeo između dva svijeta. "The Thing" (Stvar) 37 godina prije, prisilila je obitelj koja je prije živjela u kući da se odsele. Obitelj Ross tvrdila je da ih je Stvar izvlačila iz kreveta dok su spavali. Osjećali su neobičan miris i činilo im se kao da im nešto diše na uho. Kad se Frank preselio u kuću prije 20 godina bio je skeptičan zbog legende. Ubrzo su se i njemu javili.

- Mislio sam da umišljaju. Ali u kući je stalno nešto lupalo i čudno mirisalo. Jedne noći dok sam ležao u krevetu, magla je prekrila cijelu sobu. Htio sam vikati, ali nisam mogao pustiti ni glasa. Kao da mi se lice paraliziralo - rekao je Frank.

Maureen (30), Frankova kćer, također je imala neugodne susrete s duhovima. Jedne večeri dok je bila sama, čula je korake.

- Otišli su u tatinu sobu. Čula sam kako se otvaraju pretinci. Zvučalo je kao da su provalnici - rekla je.

Prije pet godina umro je sin Steven (32) od tumora na mozgu. Samo tri mjeseca nakon, supruga Sadie (69) nije preživjela infarkt.

Nakon njene smrti, došao je pred kuću i nije želio ući.

- Imao sam propušten poziv na mobitelu, a nije ni zvonio. Poziv je bio iz kuće, a kuća je bila prazna. Unutra se osjećao miris cigareta koje je pušila i njenog parfema - rekao je.

Obitelj prima čudne tekstualne poruke. Vjeruju da su od nje.

- Uvijek je imala mobitel uz sebe. Pokopali smo je s njim. U porukama su riječi koje bi ona upotrijebila. Ali ne piše s kojeg je broja poslano - dodao je.

NEOČEKIVANA POSJETA

Posted by : Fb

Date :Friday, February 17, 2012

With 0comments

DUH JEDNE DJEVOJKE

Posted by Fb | Sunday, February 12, 2012

SLUČAJ «TERESA FIDALGO» 28.4.2006. Sintra, Portugal. Tania, Tiago i David voze se autom i razgovaraju. Pritom pojedinosti snimaju video-kamerom ni ne sluteći da je njihova snimka uvod u vjerojatno najbizarniju prometnu nesreću na svijetu u kojoj će Tania i Tiago izgubiti život. Snimka traje 7 minuta. Mirno razgovaraju uz ugodnu i ne prebrzu vožnju, sve dok u jednom trenutku na ravnom dijelu ceste van grada ne nailaze na nepoznatu žensku osobu koja stoji pokraj ceste i pokušava ih zaustaviti. Čude se što dotična osoba radi na tako pustom mjestu u to doba noći. Zastaju i primaju je u auto. Predstavila se kao Teresa i na njihova pitanja odgovarala je nejasno, smušeno i nepovezano. Nisu ni slutili tko je ona. Niti što ih za minutu-dvije čeka. Završne 3 minute filma spadaju u nešto najbizarnije što je privatnom video-kamerom ikada zabilježeno. Scene na samom kraju ovog video-zapisa dovoljno su jezive da se gledatelju sledi krv u žilama. Pogledajte video-zapis i prilikom gledanja budite strpljivi. Postoji prijevod na engleskom jeziku pa tako na titlovima možete pratiti tijek njihova razgovora. Prve 4 minute se gotovo ništa ne događa no dobro je pogledati zapis u cjelini zbog vjerodostojnosti onoga što se kasnije dogodilo. Ako ste slabijih živaca snimku svakako ne gledajte prije spavanja. http://www.youtube.com/watch?v=gr_yT5-Iys4 - ovo vam je link od videa David Rebordao, koji je sve to snimio kamerom sa stražnjeg sjedala, jedini je preživio ovu nesreću. Ovo je njegova web stranica posvećena tom slučaju: http://www.acurva.net/ Bizarna djevojka blijeda lica u bijeloj haljini koju su primili u auto prije kobne nesreće u stvari je duh Terese Fidalgo, djevojke koja je 1983. poginula u prometnoj nesreći na potpuno istom mjestu. Nakon ovog slučaja istraživači paranormalnog, među kojima su pretežno skeptici, bacili su se na posao želeći ispitati vjerodostojnost ovoga slučaja. Ono što nepobitno stoji jest da postoji uredan policijski zapisnik u kojemu jasno stoji da se na tom mjestu 28.4.2006. dogodila prometna nesreća u kojoj je dvoje mladih izgubilo život. Da je treći teško ozlijeđen preživio. Kao i činjenica da je na potpuno istom tom mjestu, 23 godine ranije, u prometnoj nesreći smrtno stradala djevojka imenom Teresa Fidalgo. U autu je pronađena video-kamera sa zapisom, što je u zapisniku također navedeno. Kao i to, da duh na snimci izgleda isto kao dotična djevojka na slici koju imaju u arhivi. Ono što istraživači zamjeraju snimci koju pokušavaju raskrinkati kao krivotvorinu su neke pojedinosti koje na prvi pogled, tijekom gledanja filma, nisu uočljive. Ono što im posebno upada u oko jest blair-efekt prilikom snimanja duha djevojke, za koji kažu da je mogao biti izazvan signalom s mobitela. Kao jedan od temeljnih dokaza navode da nikada prije nitko od istraživača nije naišao na tako jasnu snimku duha i da je takvo što na taj način jednostavno nemoguće zabilježiti. Nadalje im je nejasno kako se prometna nesreća mogla dogoditi kad se na snimci jasno vidi da nigdje nema drugih vozila, dok je cesta potpuno čista i ravna (vidi se tek jedan blagi zavoj udesno). Nejasno je što je uopće uzrok prometne nesreće. Velika brzina nije, to se na snimci jasno vidi. U prilog vjerodostojnosti snimke ide činjenica što Portugalci taj dio ceste već poodavno smatraju «opsjednutim» nekim čudnim silama, što znači da ovo nije prvi bizaran događaj zabilježen na tom dijelu. Kako god bilo ova snimka je nakon čuvenog filma «Vještice iz Blaira» vjerojatno najzanimljiviji zapis ikada snimljen na području paranormalnog. I dok je prvi film dokazano krivotvorina, što su priznali i sami autori, za sada je malo argumenata kojima se može dokazati da je snimka iz Portugala krivotvorena ili naknadno editirana. U taj zapis trebao bi biti upleten velik broj osoba, među njima i policija, u što je zaista teško povjerovati. U svakom slučaju istraživanje je još u tijeku. Skepticima ostaje da traže nedostatke, dok onima koji vjeruju u postojanje nadnaravnog, snimka služi kao prava poslastica.

DUH JEDNE DJEVOJKE

Posted by : Fb

Date :Sunday, February 12, 2012

With 0comments

KRVAVA GROFICA

Posted by Fb | Saturday, February 11, 2012

Elizabeth Bathory, rođena u Mađarskoj 1560. godine, bila je plemkinja, članica bogate i moćne obitelji. No, već u ranoj dobi razboljela se od jedne vrste epilepsije. Osjetljivo je dijete trebalo pažnju, no majka se nije bavila njome – sva je briga prepuštena dadilji, koja joj je u svemu povlađivala i ugađala. Prijelomni trenutak u razbuktavanju njene poremećenosti bio je kad je kao mala prisustvovala izvršenju smrtne kazne nad Ciganinom optuženim za izdaju – rasporili su jednom konju trbuh i ušili nesretnika unutra. Okrutnost tog čina nije je dirnula, naprotiv – shvatila je da može raditi što želi s onima koji nisu plemićkog roda.

Udala se vrlo mlada, s 11 godina (neki izvori kažu s 15), za 26-godišnjeg Ferencza Nadasdyja. Rodila je troje djece, dvije djevojčice i sina, koje je nedugo po rođenju predala dadilji. Unatoč tome što je potpuno ignorirala vlastitu djecu, u tome je bilo i nešto dobroga – nije ih uključila u mučenja kojima se «u slobodno vrijeme» bavila.

Mučila je samo mlade djevojke, one na pragu djevojaštva. Primjerice, između nožnih prstiju umetnula bi im papir i zapalila ga, smijući se dok bi one pokušavale mašući nogama ugasiti plamen. Slamala bi im vrat otvarajući im usta do krajnjih granica, dok im vratna kralježnica ne bi pukla. Ako je bila dobro raspoložena, morale su «samo» posluživati gole, među mnoštvom muškaraca. Što je bila starija, izmišljala je sve gora mučenja – namazala bi sluškinje medom i ostavila ih među kukcima i grabežljivcima, ili bi ih izbacila na najveću zimu i polijevala ledenom vodom dok se ne bi smrznule.

Nakon muževe smrti postala je opsjednuta svojom ljepotom i mladošću. Jednom ju je sluškinja pri češljanju slučajno počupala, na što ju je ošamarila do krvi. Učinilo joj se tada da joj je koža na ruci, na mjestu koje je bilo poškropljeno krvlju, mekša i glatka. Uputila se svojim savjetnicama, vješticama Darvuliji, Heleni Jo i Dorki, koje su joj rekle da može očuvati mladost ako se kupa u krvi djevica. Odmah je ubila nesretnu sluškinju i okupala se u njenoj još toploj krvi.

U godinama što su uslijedile iz sela u okolici dvorca nestale su stotine djevojaka. Elizabeth je imala posebne sprave za njihovo mučenje i "cijeđenje" krvi, a jedna je čak služila poput krvavog "tuša". Te su se strahote dugo zataškavale jer je tada plemić bio vlast u svom kraju, a mogao mu je suditi samo kralj. No, čak ni bogata i utjecajna Elizabeth Bathory nije mogla zataškati smrt više od 650 djevojaka, koliko ih je bilo na popisu nađenom u njenom pisaćem stolu.

Uhvatili su je kad joj je ponestalo žrtava u okolici pa je otvorila školu za mlade plemkinje nižeg ranga, koje se nakon dolaska u Csjethe nikad nisu vratile kućama. Nakon što je bio svjedok stravičnih prizora u dvorcu, grof Thurz ju je do suđenja stavio u kućni pritvor.

Suđenje se održalo 1610. godine, no ona mu nije prisustvovala. Njene savjetnice vještice osuđene su na smrt, dok su nju zazidali u jednu prostoriju kule njenog dvorca i ostavili joj samo jedan otvor za zrak, hranu i vodu. Umrla je 1614., u dobi od 54 godine, nakon što je prethodno odbila čitav niz svećenika koji su joj nudili posljednju pomast i odrješenje grijeha. Dokumenti sa suđenja, koji potvrđuju istinitost ove priče, čuvaju se danas u Budimpešti, u državnom arhivu.

Krvava je grofica pokopana u obiteljskoj grobnici, uz cvijeće i neke počasti, za razliku od stotina mladih žena koje je ubila, čije su kosti po šumama razvukli vukovi ili su istrunule u magli oko njene kuće strave i užasa.