Zauvijek tvoj....ali samo u mislima

Mnogo je ljudi koji su u moj zivot usli slucajno. Jedan od njih si bio I ti. Ali tek na kraju kada je sve vec bilo gotovo, ja sam ostala sama I nista drugo nisam znala, osim plakati. Suvise mlada, sebe sam prepustila jakim emocijama, zavoljela sam te, a mozda je za to bilo rano. Provedenih s tobom godinu dana na mom srcu su ostavili dubog trag, nevidljiv, ali tako bolan. Kao I svaka veza I nasa je imala uspone I padove. Bilo je onih dana, kada su drugi zavideli nasoj sreci,a I onih, kada nisu ni pozeleli da budu u nasoj kozi…. Tvoje oci su me uvijek pratile, bile su za mene zvijezda koja me kroz zivot vodila, I uvijek sam im se vracala. I te ruke, nezni dodiri, slivali su se niz nasa tela, a mi smo ljubavlju bili vodjeni… Duge setnje kraj reke, Mjesec koji nas je pratio, sve su to najlepsi trenutci nase ljubavi. Toliko smo jedno drugo voljeli da ni slutili nismo, kako ce biti kada se rastanak priblizi. Ali dosao je I taj dan,da li tvojom ili mojom greskom sve se zavrsilo. Ostavio si me samu, kao malenu ladju na sred okeana bez igdje ikoga… Cekala sam samo oluju koja bi me potopila. Kise koje bi me odvele u vecni san, ali osim bola u mom srcu I samoce, nista drugo nisam imala…Cekala sam danima tvoje pozive, nadala se da cu te jos jednom vidjeti. Otisao si nepozdravivsi se, osim poruke na vratima nista drugo od tebe mi nije ostalo. Pitala sam sebe u ocaju “Da li si druge oci nasao, da li su te druge ruke mamile…?” Guseci se u suzama, skrhano tijelo moje utonulo je u san… Svanuo je novi dan. Sama sam,jos poneka suza na licu se caklela. I moj vjerni pas Arci je tuzno gledao u mene, tugu smo djelili zajedno. U trenutku na vratima sobe pojavila se moja mati, u ruci je drzala dnevne novine, otvorena 13. strana, I clanak sa nazivom: “Za mene je rodjena, za nju umirem”. Drhtave ruke, oci pune suza, I nijemo lice slusalo je reci koje je moja mati citala… …13.1., bacivsi se pod vlak, I.N. ostao je na mjestu mrtav. Razlozi smrti su bili ocigledni, jer u svojim rukama drzao je sliku svoje bivse djevojke, I papir na kojem su pisale rjeci: “S’tobom nasao sam srecu, ti si meni sudjena, pozeljeti nikada drugu necu ti si za mene rodjena, a ja za tebe umirem…” Ophrvena bolom, briznula sam u plac,nekoliko dana nisam mogla doci k sebi. Osjecala sam krivnju, bol I tugu, jer nisam znala zasto je to ucinio…Ali jos vise me je boljelo, sto njegove oci vodilje vise nikada necu vidjeti, jer sam izgubila bice koje najvise volim. Shvatila sam koliko se dvoje mladih moze voljeti, I da sve sto je lijepo kratkog je vjeka… Sada pocinjem sve iz pocetka, ali na srcu nosim teret jak. Svake noci sanjam njegove oci, koje u meni rasvijetle mrak.Svaki 13.1. od tada napolju padaju kise, nisi vise kraj mene, a volim te sve vise. Sada kada vise te nema tu, sama krecem na pocinak I budim se ujutru......